Tekstil kao zagađivač

Tekstilna industrija danas je jedan od najvećih zagađivača okoliša.

Masovna kupovina zahtijeva i masovnu proizvodnju. Rezultati  nekih istraživanja ukazuju na to da prosječan potrošač  sada kupuje za 60% više odjevnih predmeta u odnosu na 2000. godinu.

Povećan obim tekstilne proizvodnje  sigurno će doprinijeti nepovratnom uništenju okoliša, ukoliko se ne poduzmu određene mjere.

Kako tekstilna industrija šteti okolišu?

Krenućemo od materijala koji nam je svima veoma dobro poznat  – pamuk

Većina ljudi smatra da je pamuk potpuno zdrav jer je prirodni materijal. Preferiramo ga kod kupovine rublja, dječije odjeće, posteljine itd.

Međutim da bi se dobio samo materijal za proizvodnju odjevnih i drugih predmeta mora se provesti mnoštvo koraka.

Nisu svi u potpunosti ekološki prihvatljivi. Ako posmatramo uzgoj same biljke postoje podaci da se 22.5% svih insekticida i 10% svih pesticida koji se utroše na godišnjem nivou koriste kod uzgoja pamuka.

Dakle, proizvodnja pamuka uništava poljoprivredna zemljišta i zagađuje vodotoke.

Možda je teško za povjerovati, ali proizvodnja samo jedne pamučne majice zahtijeva 150 grama pesticida. Dalje, pesticidi prodiru u podzemne vode, truju ptice, pčele, druge  životinje, poljoprivrednike i posljedično sve nas.

Tokom procesa proizvodnje npr. jedne pamučne košulje potrebno je čak 2700 litara vode – što je količina koju prosječan osoba popije za 2,5 godine.

Jednako su loše boje za tkanine, od kojih većina sadrži teške metale za koje znamo da su veoma štetni.

Sintetički poliesteri i najlon nisu ništa bolji ili sigurniji. Izrađuju  se od naftnih derivata, nusprodukata pri rafiniranju nafte što povećava naše potrebe i ovisnost o nafti te povećava štetno zagađenje koje nas sve pogađa.

Modna industrija emitira 10% globalnih emisija CO2, što je više od međunarodnih letova  i pomorskog brodarstva, a godišnje proizvede 21 milijardu tona otpada.

Osim industrije, ogroman uticaj ima tekstilni otpad iz kućanstava  koji uglavnom nakon prestanka korištenja završavaju na depnijama.

Smatra se da je prosječan vijek trajanja odjevnih predmeta oko 3 godine, nakon čega se ta odjeća baca.

Odjevnim predmetima mogu biti potrebne stotine godina da se razgrade. To je doista alarmantna situacija koja je svakim danom sve veća i vrijeme je da se o tome ozbiljno razgovara.

Problem je potrebno najprije osvijestiti, a zatim početi rješavati.

Šta svako od nas može učiniti da smanji količinu tekstilnog otpada?

Za početak možemo prestati kupovati nepotrebne stvari, razmisliti o recikliranju odjeće, pokloniti ono što ne nosimo nekome kome je potrebno, ako kupujemo neka to bude od lokalnih proizvođača … i već smo napravili male ali značajne korake .

Komentari

One thought to “Tekstil kao zagađivač”

Comments are closed.